Provereni popusti
Erik

Erik

Kretanje cijene
LOKACIJE TRGOVINA
Teri Praeet Pisac: Teri Praeet ISBN: 86-7436-009-2 Ilustracija: Ne Izdavae: Laguna Dostupnost: rasprod... Pročitaj cijeli opis
+ troškovi dostave
Provjerite cijenu dostave u trgovini
Dostupnost

Na stanju

Cijena je osvježena danas od 00:03.

U svakom slučaju na stranicama trgovine provjeri da li je trenutna cijena jednaka cijeni navedenoj na toj stranici.

Više o Knjiga.ba ponudi
Ponuda trgovine Knjiga.ba za proizvod Erik. Ispravnost cijene i podataka provjeri na web stranici trgovine.
Proizvođač
Cuin Idealno.ba Unique Identification Number
CX000376A2
Prijavi grešku
Teri Praeet

Pisac: Teri Praeet


ISBN:

86-7436-009-2

Ilustracija:

Ne

Izdavae:

Laguna

Dostupnost:

rasprodano

Šifra:

N0009

Broj strana:

190

Težina:

320 g

Erik je jedini haker demonologije na Disksvetu.
Nažalost, to mu baš i ne ide od ruke.

Sve što želi jeste da mu se ispune tri želje. Ništa posebno - da bude besmrtan, da vlada svijetom, da se najljepša žena na svijetu do ludila zaljubi u njega - uobieajene stvari.

Ali umjesto poslušnog demona, pošlo mu je za rukom da prizove Rinsvinda, verovatno najnesposobnijeg earobnjaka u istoriji, kao i krajnje neposlušni i neprijateljski nastrojeni oblik putniekog pribora poznat pod imenom Prtljag.

Sa njima uz sebe, Eriku ne gine putovanje kroz prostor i vrijeme koje ae ga natjerati da ponovo poželi (veoma vatreno) da mu se ispuni jedna želja - ovog puta da se nikada nije ni rodio.

ODLOMAK:

I tako je Rinsvind otvorio oei. Iznad njega je bila tavanica; ako je bio pod, onda je bio u gadnom sosu.
Za sada je bilo dobro.
Oprezno je napipao povšinu na kojoj je ležao. Bila je rapava, drvena zapravo, s neobienom rupom od eksera. Bila je to ljudska vrsta površine.
Uši mu zabeležiše pucketanje vatre i nekakvo krekanje, iz nepoznatog izvora.
Njegov nos, oseaajuai da je ostavljen po strani, požurio je da mu prenese dašak sumpora.
Dobro. I šta se iz svega toga može zakljueiti? Leži na grubom drvenom podu u sobi obasjanoj vatrom iz kamina, u kojem nešto kreka i ispušta miris sumpora. U svom nezemaljskom, snenom stanju bio je veoma zadovoljan ovakvim procesom rasu?ivanja.
Šta još?
A, da.
Otvorio je usta i poeeo da vrišti, vrišti i vrišti.
Ovo je ueinilo da se oseti malo bolje.
Ležao je još neko vreme. Kroz ispreturanu hrpu njegovih seaanja ispuzaše prizori jutara u krevetu dok je bio deeak i dok je oeajnieki delio vreme u sve manje komadiae kako bi odložio onaj užasni trenutak ustajanja i suoeavanja sa životnim problemima kao što su u ovom slueaju bili, ko je, gde je i zašto je.

Peele Smrti velike su i crne, njihovo zujanje duboko je i sumorno, a svoj med euvaju u saau belom poput oltarnih sveaa. Med je crn kao noa, gust kao greh i sladak kao šeaerni sirup.
Dobro je poznato da osam boja eini belu. Ali, postoji i osam boja crnila, za one koji imaju moa da ih opaze, a košnice Smrti postavljene su usred crne trave, u crnom voanjaku, pod crnim pupoljcima koji su na drevnim granama s kojih ae naposletku roditi jabuke koje… hajde da to kažemo ovako… verovatno neae biti crvene.
Trava je sada bila kratka. Kosa koja je obavila posao bila je naslonjena na evornovato stablo kruške. Sada je Smrt pregledao svoje peele, nežno odižuai saaa svojim koštanim prstima.
Nekoliko peela zujalo je oko njega. Kao i svi peelari, Smrt je nosio veo. Problem nije bio u tome što je negde mogao da bude uboden, ali ponekad, peela bi mu uletela u lobanju, a onda bi tu zujala stvarajuai mu glavobolju. Dok je držao saae naspram sive svetlosti svog malog sveta negde izme?u stvarnosti, osetio se najblaži drhtaj. Brujanje se zaeu od košnica, list otpade. Dašak vetra dunu za trenutak kroz voanjak, a to je bilo nešto najtajanstvenije, jer je vazduh u zemlji Smrti uvek topao i ustajao.
Smrti se ueini da je naeas euo zvuk stopala u trku i glas koji izgovara, ne, glas koji razmišlja jojsranjejojsranjejojsranje, umreau, umreau, UMREAU!
Smrt je skoro najstarije stvorenje u univerzumu, s navikama i naeinima razmišljanja koje smrtnik ne bi mogao ni da pokuša da shvati, ali zato što je tako?e bio i dobar peelar pažljivo je vratio saae u odgovarajuau pregradu i stavio poklopac na košnicu pre nego što ae odreagovati.
Vratio se kroz mraenu baštu do svoje kolibe, skinuo veo, pažljivo isterao nekoliko peela koje su se izgubile u dubinama njegove lobanje i povukao se u radnu sobu.
Dok je sedeo za svojim radnim stolom došlo je do novog naleta vetra koji je zazveeao pešeanim satovima po policama i naterao veliko klatno sata u predvorju da zastane, makar i na tren, u svom neprekidnom poslu seckanja vr emena na prihvatljive delove.
Smrt uzdahnu i usredsredi pogled.
Ne postoji mesto gde Smrt ne bi otišao, ma kako bilo udaljeno ili opasno. U stvari, što je opasnije, veaa je verovatnoaa da je on vea tamo.
Sada se zagledao kroz izmaglicu vremena i prostora.
Oh, reee. Pa to je on.

Bilo je toplo popodne kasnog leta u Ank
-Morporku, inaee najnaprednijem, najužurbanijem i, iznad svega, najnaseljenijem gradu na Disku. Sada su suneeva koplja postigla ono što bezbrojni osvajaei, nekoliko gra?anskih ratova i zakon o policijskom easu nikada nisu uspeli. Primirili su ga.
Psi su dahauai ležali u užarenoj hladovini. Reka Ank, koja nikada nije, što bi se reklo, blistala, cedila se izme?u svojih obala kao da joj je toplota isisala svu živost. Ulice su bile prazne, vrele poput peanice.
Nijedan neprijatelj nikada nije osvojio Ank-Morpork. Dobro, tehnieki jeste, veoma eesto; grad je bio gostoprimljiv prema rasipnim varvarskim osvajaeima, ali nekako bi zbunjeni napadaei uvijek otkrili, nakon nekoliko dana, da više nisu posjedovali svoje konje, a za par mjeseci bili bi samo još jedna od manjinskih grupa u gradu, ponosna na sopstvene grafite i prodavnice hrane.
Ali, vruaina je opkolila grad i nadirala je preko zidova. Prekrivala je ustreptale ulice kao pokrov. Pod let-lampom sunca ubice su bile previše umorne da bi ubijale. Lopove je pretvarala u poštenjaeine. U bršljanom prekrivenom utvr?enju Nevidljivog univerziteta, glavnog magijskog obrazovnog centra, stanovnici su drijemali dok su im preko lica bile nakrivljene njihove špicaste kape. Eak su i muve zunzare bile suviše iscrpljene da bi udarale u prozorska stakla. Grad je sijestirao, eekajuai zalazak sunca i kratkotrajno, vruae, somotsko zatišje noai.
Samo je Bibliotekaru bilo svježe. Uz to je još visio i ljuljao se.
Ovo je bilo zbog toga što je postavio nekoliko konopaca i prstenova u nižim podrumima biblioteke Nevidljivog univerziteta – tamo gdje su se euvale, ovaj, erotske knjige. U kacama s lomljenim ledom. A on se sanjivo klatio u svježim isparenjima iznad njih.
Sve magijske knjige vode sopstvene živote. Neke od živahnijih ne mogu se prosto privezati lancima za police; one moraju biti zakovane ekserima da bi ostale zatvorene ili se euvati izme?u eelienih ploea. Ili, u slueaju tomova o magiji tantriekog seksa za ozbiljne znalce, moraju se euvati pod veoma hladnom vodom kako bi se sprijeeilo da buknu i oprlje krajnje oeigledne korice.
Bibliotekar se lagano klatio naprijed-nazad povrh klokotavih kaca, spokojno drijemajuai.

Prevodilac: Dejan Papia
Izdanje: 1
Godina: 2001
Jezik: Srpski jezik
Vrsta uveza: Meki uvez

Pismo: Latinica
Velieina: 115x180
Zemlja porijekla: Srbija
Stanje: Nova

Erik
Erik
11,00 KM
u Knjiga.ba
® 2026 Ceneje d.o.o., dio grupe Heureka