Eudo u Poskokovoj Dragi
Kretanje cijene
LOKACIJE TRGOVINA
Ante Tomia Pisac: Ante Tomia ISBN: 978-86-83897-88-9 Ilustracija: Ne Izdavae: Rende Dostupnost: do 14 ...
Pročitaj cijeli opis
22,00 KM
+ troškovi dostave
Ponuda trgovine Knjiga.ba za proizvod Eudo u Poskokovoj Dragi. Ispravnost cijene i podataka provjeri na web stranici trgovine.
Važna informacija
Proizvođač
Jezik
Vrsta proizvoda
Cuin
Idealno.ba Unique Identification Number
CX00037F1B
Prijavi grešku
SLIČNI PROIZVODI
Pisac: Ante Tomia
ISBN:
978-86-83897-88-9
Ilustracija:
Ne
Izdavae:
Rende
Dostupnost:
do 14 dana
Šifra:
K5886
Broj strana:
215
Težina:
341 g
Eudo u Poskokovoj Dragi je eetvrti i do sada najbolji roman iz majstorske radionice Ante Tomiaa. Pun urnebesnih dijaloga, neoeekivanih preokreta i filmskih situacija, napisan zrelom spisateljskom rukom odlienog poznavaoca ljudi o kojima piše. Ante Tomia pre svega voli svoje likove, eak i onda kada im se blago podsmeva. Beskrajno duhovit i odlieno napisan, ovaj roman drži pažnju i eita se u jednom dahu, tako da ga preporueujemo svima koji vole kvalitetno napisanu humoristieku literaturu.Prvo poglavlje
razvezuje o desecima recepata za pripremanje pure, pogreškama u pranju šarene odjeae i juhi iz pepeljare. dvojicu umalo ubiju, a jedan se poželi oženiti i ne znaš koga bi više žalio
Visoko u brdima je Poskokova Draga. Teško biste je sami našli, skrivena je, zaštiaena kao tvr?ava, samo s jednim pristupnim putem kroz vijugavi klanac što se iza jednog zavoja neoeekivano širi u maleno kraško polje, a onda, samo dvjestotinjak metara dalje, zatvara visokom, gotovo okomitom liticom. Tu na kamenitoj, suncem rijetko obasjanoj zemlji nekoliko je njiva posijanih djetelinom, nekoliko redova krumpira i slanutka, dvije gredice luka s mukom otete divljini draee, jasena i graba. Naraneasti cvjetovi tikava žare se na komadiau kreevine ogra?ene suhozidom.
Uz rub polja, pod liticom, skutrilo se selo, desetak nenastanjenih, ruševnih i zaraslih kamenih kuaa i niskih štala razbijenih crepova i, usred te pustoši, koeoperna bijela dvokatnica Joze Poskoka, jedinoga koji je sa sinovima ostao živjeti tu, na postojbini svoga rasutog plemena. Odavno su se Poskoci raselili, skuaili u dalekim gradovima, zaposlili, školovali djecu, zaboravili i zavieaj i svoju vijekovima dugu odmetnieku povijest.
Bili su to ponosni, nepokorni ljudi, hajduci i šverceri što su maskirani ovejim kožama iskakali iz stada i kratkim, zakrivljenim noževima klali redom, turske poreznike, austrijske geometre, jugoslavenske žandare, milicajce i poštare. U crkvenim ljetopisima prilježno su zabilježene mnoge zgode da je neki državni službenik precijenio vlastiti autoritet pa se drznuo doai u Poskokovu Dragu, a onda ga dugo, dugo nitko ne bi ni euo ni vidio. Eobani bi ga danima poslije našli u kakvom jarku, oglodana od zvijeri. Prepoznali bi ga tek po zlatom vezenoj uniformi koju je siromah za života oholo nosio.
Ali, to je sada davna povijest. Narod je otišao, prihvatio gradska pravila i obieaje i u njemu je sasvim isprana ona divlja i buntovnieka narav zbog koje se u davnini ime Poskoka spominjalo samo opreznim šapatom, uz neizbježnu kletvu. Ostao je samo Jozo, na užas njegove supruge, od lani pokojne Zore.
Dok je još mislila da bi od toga moglo biti koristi, Zora je Jozu preklinjala da s djecom pobjegnu iz kamenjara, od brdske eamotinje, dubokog, nepronienog mraka zimskih noai, kad samo zbog udaljenog vuejeg zavijanja znaš da još nisi umro i ležiš u ledenom grobu. Molila ga je da se presele negdje gdje je svjetlo i euje se ljudski žamor, smijeh, muzika, možda eak negdje uz more, da žive s drugima, kraj duaana, gostionice, pošte, ambulante i škole, da imaju telefon i tekuau vodu.
Lašnje ae nan bit, Jozo, šaptala je moleaivo žena u gluhu uru, gurkajuai ga nogom u postelji.
Ajde ?avlu! otpovrnuo bi on i okrenuo joj stražnjicu.
Da oden doli, došli bi da registriran auto.
Pa svi registriraju auto. Taki je red, eoviee božji.
E, ja neau! šta se koga tiee šta ja iman i šta neman.
Zora je jecavo uzdahnula, a suze bi joj se zakotrljale niz obraze. Plakala je i cvilila tako možda i cijelo prvo desetljeae njihova braka, a onda su joj suze presušile. Odjednom je ušutjela i nikada više nije razgovarala s mužem. Mueeai mu je lijevala juhu u tanjur i popravljala ovratnik košulje, lijegali bi bez rijeei u braenu postelju i ustajali a da ni dobro jutro jedno drugome ne bi kazali. Eak i one stvari radili su u savršenoj tišini. I tako više od trideset godina. Kao da se Gospi zavjetovala, Zora je šutjela sve dok joj nije došao smrtni eas, kada je zadnji put nježno pogledala svoga životnog suputnika i slabašno šapnula:
Govno jedno.
Izdanje: 1
Godina: 2010
Jezik: Srpski jezik
Vrsta uveza: Meki uvez
Pismo: Latinica
Velieina: 145x200
Zemlja porijekla: Srbija
Stanje: Nova
