Pesma o Troji
Kretanje cijene
LOKACIJE TRGOVINA
olin Mekalouolin MekalouSBN: 6-7436-227-3lustracija: ezdavae: agunaostupnost: a stanjuifra: 0171roj strana: 60ežina: 00 g Pjesmi o Troji slavna autorka romana Ptice umiru...
Pročitaj cijeli opis
18,00 KM
+ troškovi dostave
Ponuda trgovine Knjiga.ba za proizvod Pesma o Troji. Ispravnost cijene i podataka provjeri na web stranici trgovine.
Važna informacija
Proizvođač
Cuin
Idealno.ba Unique Identification Number
CX00038962
Prijavi grešku
SLIČNI PROIZVODI
„Kolin Mekalou ima da kaže još mnogo više od onoga što je stvorila u romanu Ptice umiru pjevajuai... Ova njena knjiga puna je uzbudljivih trenutaka, dirljivih trenutaka, trenutaka punih seksualnosti i romantike.”
Sunday Times
INTERVJU
Vijesti 07.05.05
Svijet se malo promijenio uprkos milenijumima...
Kolin Mekalou
Mekalou Kolin
Kolin Mekalou, australijska spisateljica poznata nam je prije svega po romanu “Ptice umiru pjevajuai” koji je prije više od dvije decenije objavilo zagrebaeko Znanje u ediciji Hit. Posljednjih godina Kolin Mekalou piše istorijske romane iz doba starog Rima. Njenu trilogiju “Prvi eovjek Rima” (“Put easti”, “Put slave”, “Put pobjede”) i roman “Pjesma o Troji” objavila je nedavno beogradska “Laguna”.
Mekalou je ro?ena 1937. u Velingtonu (Novi Južni Vels - Australija). Po obrazovanju je ljekar neurofiziolog. Dala je znaeajan doprinos medicini kao istraživae u oblasti neurofiziologije, kao predavae na Univerzitetu Jejl i osnivae odjeljenja za neurofiziologiju u sidnejskoj bolnici Royal North Shore. Karijeru pisca otpoeela je romanom “Tim”, potom je slijedio internacionalni bestseler “Ptice umiru pjevajuai”. Osim prozom, bavi se i pisanjem tekstova za pozorišne mjuzikle. Kolin Mekalou živi sa mužem na ostrvu Norfolk u Južnom Pacifiku, 1.600 km od obala Australije, odakle je i govorila za “Vijesti”.
Kako ste poeeli da pišete? Vaš prvi roman je bio “Tim”?
- Uvijek sam pisala, eak i u ranom djetinjstvu. Sa tri godine sam naueila da eitam, iako nijesam znala da pišem, eitanje je išlo glatko. Pisanje je mehanieka radnja i trebalo je da je naueim pošto po?em u školu, sa 5 godina. Izme?u eitanja i pisanja, smišljala sam poeziju i recitovala. Kao neurofiziolog, fascinirana sam einjenicom da se djeeiji mozak može nositi jednom radnjom, eitanjem, ali ne i sa drugom, pisanjem. Jasno je da su centri za razne mehanieke radnje smješteni u razlieitim djelovima moždane kore.
Od kada sam naueila da pišem, nijesam nikada prestajala sa tim. I to uvijek priee. U doba ranih godina u školi, junaci mojih priea bile su životinje, heroine, nevaljalci. Pretpostavljam da sam sa 8 ili 9 godina uvela i ljudske likove. Kako sam gutala mnogo knjiga, tako su i nastajale raznolike priee. Bajke na moru, vesterni, istorijske priee.
Me?utim, da na pisanju sagradim karijeru, nikada mi nije padalo na pamet. Eitanje i pisanje je za mene bilo rekreacija i tako sam ih oduvijek smatrala, eak i kada sam pokušavala ozbiljnije da pišem. U stvari, pisanje je za mene bila tajna; nikada nijesam nikom pokazivala šta pišem, osim mom bratu Karlu, koji je umro prije mnogo godina, mnogo prije nego što au postati profesionalni pisac.
Voljela sam medicinu i nauku i izabrala sam karijeru na tom polju. Ja sam uvijek pisala u dokolici, pa i danas. Ono što me je odvelo na polje profesionalnih pisaca bila je oskudica novca. Kao žena ljekar u muškoj profesiji bila sam plaae-na upola manje od mojih kolega mušk-araca, a i bila sam sama, nijesam željela da se udajem. Tako sam odlueila da zaradim malo “džeparca” pisanjem romana, koji bi bio zgodan za objavljivanje. Bio je to “Tim”, od njega sam zaradila 50.000 dolara i izgledalo je da je to baš ono što želim da uradim za sebe: omoguaeno mi je da nastavim sa pisanjem, što sam željela i prije nego što sam postala neurofiziolog. “Tim” je imao dobre kritike. Veoma lako je prihvaaen za štampu i u aprilu 1974. bio je objavljen: našla sam agenta u Njujorku, on je rukopis dao izdavaeu Harper&Row, koji ga je i objavio.
Romanom “Ptice umiru pjevajuai” doživjeli ste ogroman internacionalni uspjeh. Isprieajte nam kako je nastajao ovaj roman? Šta Vas je podstaklo da pišete o sudbinama nekoliko generacija jedne australijske porodice?
- “Ptice umiru pjevajuai” je bila druga knjiga pisana za objavljivanje. Moj cilj, kao profesionalnog pisca, uvijek je bio da pišem razlieite žanrove; “Tim” je bio pokušaj u ljubavnoj priei, “Ptice umiru pjevajuai” je pokušaj pisanja porodiene sage. Nijesam uopšte razmišljala da ae to biti bolji roman od “Tima”. Bila sam presreana kada je isti izdavae, Harper&Row (danas je to HarperCollins) prihvatio roman. Onda je amerieka agencija za autorska prava organizovala aukciju; za moj rukopis nadmetale su se dvije kuae, Avon i Bantam, sve dok konaeno Avon nije pobijedio sa ponudom od 1,9 miliona dolara. U to vrijeme bio je to svjetski rekord u iznosu datom za rukopis romana. Niko taj ruko pis nije eitao, niti je poznavao autora. Stvorena je senzacija, novine su brujale! A ja sam tada bila u Engleskoj, pa sam se vratila u Njujork pred TV kamere i mikrofone kako bih govorila o senzacionalnoj knjizi koju niko do tada nije proeitao. Sve je bilo tako eudno i nerealno.
Knjiga je objavljena u petak, 13. maja 1977. godine, kada je i poeela njena prodaja. Objavljena je u tvrdom povezu, dok je meko izdanje objavljeno godinu dana kasnije. Zbir prodatih knjiga u SAD bio je 3 miliona primjeraka u tvrdom povezu, a u mekom povezu koji se prodaje više od 25 godina, iznosi preko 40 miliona primjeraka. Za 25 godina izlaženja Avon i HarperCollins objavili su “Ptice umiru pjevajuai” u specijalnom “srebrnom” ro?endanskom izdanju. Sve se to desilo zato što sam napisala porodienu sagu, koja je dio mog procesa pisanja! Nijesam sve to oeekivala, zaista nijesam. Ta knjiga je mješavina doga?aja i iskustava moje porodice i eiste imaginacije.
Romanima “Prvi eovjek Rima” i “Pjesma o Troji” otpoeeli ste djela inspirisana antiekim temama i doga?ajima. Zašto?
- Serija romana o starom Rimu predstavlja moj pokušaj ogledanja u žanru istorijskog romana. Zato sam htjela da pišem knjige o Juliju Cezaru, ali kada sam otpoeela istraživanja uvidjela sam da ako želim tog nevjerovatnog eovjeka predstaviti u pravom svjetlu onda je neophodno i istraživanje dužeg vremenskog perioda ne samo prije njegovog ro?enja vea i perioda poslije njegove smrti. Ono što je zamišljeno kao projekat za jednu knjigu preraslo je u veliki pod-uhvat od sedam knjiga (završna je “The Queen of Beasts”, koju trenutno pišem). Serijal “Prvi eovjek Rima” smatram gigantskim romanom i kada završim ovu sedmu knji-gu zauvijek au napustiti stari Rim.
Znaei li to da više volite pisati istorijske romane? Koliko je teško pisati ovaj žanr i istraživati prije poeetka pisanja?
- Priznajem da volim da pišem istorijske romane, i pored serije romana “Prvi eovjek” Rima, napisala sam još tri iz toga žanra: “Morganovo bjekstvo”, o evropskom naseljavanju Aus tralije, “Pjesma o Troji”, o 10godišnjem ratu izme?u Ahejaca i Trojanaca koji se odigrao 1183. godine prije Hrista (junaci su Prijam, Ahil, Agamemnon, Odisej) i “Dodir”, o zlatnim rudnicima devetnaestog vijeka u Australiji.
To nije težak žanr za pisanje, ako je pisac voljan da gradi planinu od istraživaekog materijala, kao što to ja einim. Možda to dugujem svojoj nauenoj karijeri, jer ja zapravo volim istraživanja i odlueila sam da sve istorijske einjenice u svojim romanima taeno predstavim. Zato seriju romana “Prvi eovjek Rima” preporueuju za eitanje na mnogim visokim školama i fakultetima, a ja uživam u sjajnoj reputaciji me?u profesorima antieke književnosti. Istu vrstu zalaganja oko istraživanja imala sam pri pisanju “Morganovog bjekstva” (junak je pra-pra-pra predak moga muža, tako da je priea o porodici gra?ena na tonu dokumentarnog), kao i romana: “Pjesme o Troji” i “Dodira”.
Istraživanje se zasniva na eitanju. U slueaju serije romana “Prvi eovjek Rima” sakupila sam sva djela antiekih pisaca koja postoje (ja eitam latinski i starogreki), plus sva moderna djela pisana na tu temu od danas, pa unazad sve do 16. vijeka. Onda sam eitala, eitala, eitala, pravila bilješke. Potom sam sav materijal složila po hronološkom redu i prema geografskim zonama, jer to je bilo potrebno zato što su se dva doga?aja mogla odvijati u isto vrijeme na dva razlieita mjesta, jedan u Rimu, drugi u Anadoliji na primjer, a oba treba da se pojave u tekstu. Ponekad se i po nekoliko doga?aja dešavalo u isto vrijeme! Istraživanje ide dalje od obienih doga?anja. Meni je bilo potrebno da znam kako su živjeli obieni ljudi, šta su jeli, kako su se odijevali, kako su putovali, kakvo im je bilo oružje, vino, hljeb i hiljadu drugih pojedinosti: kakva je muzika postojala, kakva je bila zabava, kakvi su zakoni vladali, politika, obieaji u poslovanju. I to je
