Ajvatovica - monografija, 500 godina dovišta
Kretanje cijene
LOKACIJE TRGOVINA
rupa autorarupa autoraSBN: 78-953-298-023-3lustracija: a - u bojizdavae: aklada Zoro, Muftijstvo travniekoostupnost: a stanjuifra: 5070roj strana: 00ežina: 000 gjvatovica...
Pročitaj cijeli opis
100,00 KM
+ troškovi dostave
Ponuda trgovine Knjiga.ba za proizvod Ajvatovica - monografija, 500 godina dovišta. Ispravnost cijene i podataka provjeri na web stranici trgovine.
Proizvođač
Cuin
Idealno.ba Unique Identification Number
CX0003926F
Prijavi grešku
SLIČNI PROIZVODI
Vodom nisu samo oplemenjeni prostori (živopisni izvori, obale, vodeni tokovi, pejzaži, hramovi podignuti u east vode), nego su oplemenjena vremena, sudbine, mnoga naša pojedinaena ili opaa iskustva i pamaenja... Iz svih tih je razloga Ajvatovica, kao petstogodišnje mjesto dove za uzvišenu milost vode, postala svojevrsni hodoeasnieki fenomen, bosansko opae dobro, veza s vlastitom sudbinom i svim drugim pojavnostima i sudbinama od postanka do kraja svijeta.
Zemlja Bosna je puna prostora obilježenih naroeitim svojstvima. Te prostore su, s naglašenom vjerniekom predanošau, hodoeastili mnogi pobožni ljudi i znatiželjnici. Bili su to izvori žive vode, pa peaine i stijene, visovi, stara groblja, gra?evine s legendnom sakralnom teksturom i dr. Do danas je održana tradicija masovnih zajedniekih molitava u Kariaima kod Vareša, na izvoru rijeke Bune, kod Dobrih voda (Foea), na prijevoju Lastavica blizu Zenice, kod Djevojaeke peaine u Brateljeviaima, u Divieu, itd., itd., a vrelo na Ajvatovici, udaljeno sedam kilometara od drevnoga grada Prusca, samo je jedno od tih zborišta/dovišta, izabranih (kultnih) mjesta s posebnom duhovnom akumulacijom i energijom.
Ajvatovieka dova, kojoj svake godine prisustvuje više hiljada hodoeasnika iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, kao i, sve više, iz inozemstva, uprilieuje se sedmoga ponedjeljka poslije Jurjeva. Tom zajedniekom molitvom slavi se sami smisao dove što ju vjernik upuauje Uzvišenom Bogu i uspostavlja prisna zahvalnieka veza sa svim onim što je Bog darovao eovjeku u prirodi. Hodoeasnici, bilo da dolaze na konjima ili idu pješice uz mednomirisna prusaeka brda, sveeano su obueeni, najeešae u porodienim narodnim nošnjama, a uz to i s vihoreaim bajracima u rukama te drugim vidnim oznakama odakle sve dolaze i šta im je važno istaknuti u tim izuzetnim trenucima.
Prema narodnom predanju, Ajvaz-dedo je, nakon klanjanog sabah-namaza, eetrdeset jutara molio Boga da se, u zdravoopojnoj eetinarskoj šumi pod planinom Šuljagom, gdje je, za svoje Prušeane, uspio naai vrelo pitke vode, raspukne isprijeeena stijena, kako se stanovnici njegova grada ne bi više trovali bunarskom vodom. Stijena je, inaee, duga 74 metra a visoka oko 30 metara. Eetrdeseto su jutro Ajvaz-dedi u san došla dva bijela ovna koji su se sudarili rogovima i to je bio nebeski znak da su njegove strpljive dove uslišane. Možda je zanimljivo spomenuti da je razmak u ovoj stijeni gotovo cijelom dužinom oko eetiri metra. Voda je, potom, drvenim cijevima provedena do Prusca. Od tada je vrelo nazvano: Ajvatovica, a stijena: Ajvaz-dedina stijena.
To i sve drugo što je vezano za Ajvaz-dedu saeuvano je iskljueivo u narodnim predanjima. Za jedne je on bio sasvim poznata, konkretna historijska lienost, sufija, islamski misionar, koji je došao u srednjobosanske krajeve zajedno s osmanskom vojskom. U Pruscu i njegovoj okolini uspješno je obavljao misionarsku zadaau te postao nadaleko poznat i cijenjen... Koliko se zna, prvu veliku opravku Ajvaz-dedina vodovoda naeinio je euveni ueenjak Hasan Kafija Prušeak, to znaei na prijelazu iz 16. u 17. stoljeae. Ibrahim B. Salih iz Prusca napisao je bilješku u kojoj kaže da je bosanski namjesnik Miralem-paša, poeetkom 1785. godine, obnovio vodovod Ajvatovicu u gradu Pruscu, da je od rijeke do Musale bilo poredano 3.560 tormuka (drvenih cijevi), koji su iznosili po sedam pedalja, i da je svakih deset tormuka povezano u jedno uže. Historijski izvorin navode kako je više puta obnavljano I turbe Ajvaz-dede.
Me?utim, vea sama einjenica da Dova na Ajvatovici nije vezana za hidžretski (muslimanski) kalendar, dalo je za pravo onima koji i Ajvatovieko i gotovo sva druga dovišta u Bosni i Hercegovini posmatraju kao nastavak zborišta bosanskih bogumila, prije pojave islama i Osmanlija na ovim prostorima, pa Ajvatovieku dovu razumijevaju prvenstveno kao prirodni kontinuitet bosanskokrstjanskih, predislamskih molitava za kišu, dobar rod, zaštitu ljetnih usjeva, odvraaanje neprijateljstava, isl. Mnogi veliki požari u Bosni, ratne i druge katastrofe, ali i ljudski nehaji u blagovremenom arhiviranju/memoriranju povijesnih einjenica, ueinili su da još nema pouzdanijih podataka ko je zaista bio Ajvaz-dedo. U njegovu je slueaju legenda postala stvarnija od same stvarnosti.
Zanimljivo je primijetiti da se ajvatovieko hodoeašae vodi doga?a u drugoj polovini mjeseca juna, na razdjelnici proljeaa i ljeta, u vrijeme rane zrelosti svih božanskih tvari, sastojina i životonosnih cjelina. Juni je mjesec zrelih mirisa, ranog voaa, najduže danje suneanosti, snažnih sokova života, kad je priroda na bosanskim prostorima u punoj erotokozmiekoj zanesenosti. Voda nije samo ono što izvire, teee, što se upotrebljava, konzumira, hvali, što eisti i proeišaava, nego, za duhovnike, pjesnike, hodoljupce, za sve nas obiene smrtnike, ima onu simbolieku vrijednost u kojoj se ogledaju svi drugi smislovi i poruke Života... O vodi možemo reai sve što mogu podnijeti izgovorene/napisane rijeei i uvijek aemo biti u pravu onoliko koliko smo bili kadri da vlastitim dlanima ili osjetilima zahvatimo bezoblienu i bezbojnu suštinu vode. Voda je živo biae, koje osjeaa, pamti, raduje se, pati, i najotvorenija je onim stanjima eovjekovih doživljaja i svijesti kad svaki njeni izvor, pojavnost, prisutnost u prostoru prepoznamo kao neposrednu Božiju radionicu, a svaku brigu za vodu kao brigu za buduanost nas samih i ukupnoga života na Zemlji... U pucanju Ajvaz-dedine stijene i otvaranja moguanosti da se u bili grad Prusac dovede pitka voda prepoznavane su mnoge vrhune simbolieke vrijednosti tog nadnaravnoga eina, eime voda, odnosno omoguaavanje dovo?enja vode do ljudskih naseobina i obitavališta, postaje naeelo vjerske, moralne opae humanistieke osviještenosti o dobru, vrlinama i intenzivne eovjekove veze s Bogom i Njegovim stvaranjem i onda kad onaj koji pije vodu u njoj jedino prepoznaje teenost a ne i najživotodajniji blagoslov Božiji.
U kasnijim vremenima, nakon Agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.) i masovnog stradanja bosanskohercegovaekih gra?ana i njihovih tradicijskih vrijednosti, Ajvatovica se, dodatno, upotpunjuje profiliranim nauenim skupovima, raznim primjerenim kulturnopromotivnim sadržajima iz književnosti, teatra, muzieke baštine, filma, zatim prigodnim vjerskim, sportskim i drugim specijalnim programima. Svake se godine upriliee parade konjanika i onih koji, uz tekbire i ilahije, gromoglasno hitaju pješice, prije sabah-namaza, prema Ajvatovici. Na eelu je Ajvaz-dedin bajrak. Obieaj je da muftija travnieki bude prvi u koloni. To se doima toliko živopisnim prizorom da izmiee bilo kakvim deskripcijama i komparacijama. Redovno se uei Ja-sin šehidima Prusca i šehidima cijele Bosne i Hercegovine. Negdje oko šest sati ujutro, nadomak raspuknute, Ajvaz-dedine stijene, konjanici se odvajaju i izlaze na obližnju livadu, a povorka pješaka s bajracima, u najveaoj tišini, ulazi u klanac Ajvaz-dedine stijene. Kad se povorka smjesti u klanac, poene se ueiti kuranska sura Feth i dova.
Malo je ko na našim prostorima nježnije i suptilnije pisao o vodi kao što su to, posljednjih godina, pisali Esad Durakovia, Enes Karia, Džafer Obradovia, Muhamed Ždralovia, mnogi drugi. Prvenstveno su, dakako, bili inspirirani Ajvatovicom i, generalno, bosanskim muslimanskim odnosom prema vodi. O vodama su spjevane najljepše pjesme, isprieane najljepše priee, za vode su vezane najsudbonosnije bosanske povjesnice. Oeito je da voda oduvijek intenzivno kola u bosanskoj narodnoj tradiciji, obieajima, predanjima, obredima, oeuvanim porodienim ili narodnim sjeaanjima. Ovome valja dodati einjenicu da je Bosna i Hercegovina, u odnosu na svoju površinu, zemlja s najviše izvora pitke vode na evropskom prostoru. Vodom se eisti, proeišaava, napaja, natapa, povezuje, hrani, brani, euva, komunicira, usreauje i gotovo da nema naselja u Bosni i Hercegovini gdje nije podignuta neka javna eesma ili koja druga zadužbina u slavu vode. Voda je, tako, zajednieko dobro i zajednieka obaveza da ju se uvažava i euva. Dok pijemo vodu, dok kapi vode držimo na otvorenom dlanu, dok se vodom eistimo ili uživamo u njenim pokretima i zapreminama, mi smo u najizravnijoj povezanosti s krvotokom Zemlje i Kozmosa. Svaki put bismo se mogli prisjetiti rijeei bilo
