Klinieka imunologija
Kretanje cijene
LOKACIJE TRGOVINA
rof. dr Jasenko Karamehia, Prof. dr Zehra Dizdarevia, Prim. mr. ph. Edina Stevia, Nedim Muhia, dipl. ecc. I saradnicirof. dr Jasenko Karamehiarof. dr Zehra Dizdareviarim....
Pročitaj cijeli opis
163,80 KM
+ troškovi dostave
Ponuda trgovine Knjiga.ba za proizvod Klinieka imunologija. Ispravnost cijene i podataka provjeri na web stranici trgovine.
Proizvođač
Cuin
Idealno.ba Unique Identification Number
CX0003A455
Prijavi grešku
SLIČNI PROIZVODI
postupke u istraživanju i otkrivanju nastanka oboljenja, te na monitoring pacijenata.
Normalno, u ovakvom procesu fundamentalna medicinska istraživanja imaju najznaeajniju ulogu jer one obuhvaaaju najšire biološke procese na nivou aelije i gena, a njihova pragmatienost i korist za bolesnika potvr?uje se svakim danom sve više.
Jedna, po svojoj prirodi, od temeljnih znanstveno istraživaekih disciplina je imunologija, eija povezanost sa svim podruejima klinieke medicine omoguaava njen vrlo brzi razvoj.
U svom razvoju baziena imunologija je omoguaila iznimno napredovanje kako klinieke imunologije, tako i drugih kliniekih disciplina s kojima je ona izravno i posredno u vezi.
Današnja imunologija je jedna od vodeaih disciplina u medicini koja je morala i uspjela da dosegne u velike dubine molekularne biologije kako bi objasnila osnovne imunološke procese koji se odigravaju na molekularnom nivou. To se prije svega odnosi na reagiranje organizma, odnosno antitijela na specifiene i nespecifiene antigene, njihovu povezanost sa medijatorima imunoloških reakcija kao što su komplement, nastajanje citokina u ovim reakcijama, te njihov znaeaj u njima.
Ove spoznaje u posljednjim decenijama zbog izuzetnog razvoja imunologije u mnogim slueajevima je bitno mijenjala naša shvatanja o etiopatogenezi, toku, lijeeenju i prognozi mnogih oboljenja.
Posebno sa kliniekog aspekta, imunologija je jasno definisala ulogu imunokompetencije kao jedan od glavnih faktora rezistentnosti našeg organizma na strane antigene i obrnut proces od toga, pojavama imunodeficijencija koje su u najveaem slueaju odgovorne za nastajanje mnogih oboljenja, nažalaost, eesto i sa letalnim ishodom.
Period razvoja imunologije koji poeinje neposredno prije drugog svjetskog rata odlikuje se pojavom ogromne kolieine novih podataka. Ogranieeni prostor ne dozvoljava eak ni kratko pominjanje mnogo toga što je ura?eno. Štaviše, cilj ovog poglavlja i nije da cjelovito prikaže nedavni razvoj i sadašnje stanje našeg znanja. Stoga ae biti pomenuti samo neki primjeri nedavno dobijenih temeljnih znanja.
Owen je 1945. godine zapazio da dizigotni blizanci goveeeta imaju dvojne serološke specifienosti. Medawar i saradnici su u Londonu (1935) izvršili promišljene eksperimente na sisarima, a Hašek je sliene eksperimente obavio u Pragu koristeai spojena jaja razlieitih vrsta ptica. Njihovi su eksperimenti pres?ivanja poslužili kao osnova za detaljna istraživanja steeene imunotolerancije i od temeljnog su znaeaja za problem presa?ivanja tkiva.
Astrid Fagraeus je 1948. godine pokazala da upravo razviaem plazma-aelija (koje su opisali 1890. godine Cajal, a zatim i Gormsen i Bjerneboe) zaista dolazi do stvaranja antitijela. U 1953. godini Garbar i Williams su pokazali raznolikost imunoglobulina i otkrili su postojanje IgA (nazvan prvo X, a zatim ß2A). Ustanovljena je nomenklatura imunoglobulina i izueeni su redoslijedi aminokiselina mnogih od njih.
Do brzog napretka je došlo posebno zahvaljujuai radu Portera, Edelmana, Hilschmana, Putmana i drugih. Grubb, Oudin, Ropartz i Kunkel su serološkim metodama utvrdili postojanje alotipova i idiotipova, i danas se u mnogim laboratorijama izueava odnos izme?u strukture ovih proteina i genetske informacije.
Središnja uloga timusa u imunološkim procesima je prvi put utvr?ena eksperimentalnim radovima Millera u Londonu (1961-1962) i Waksmana i Jankoviaa u Bostonu. Ova su istraživanja obavljena korišaenjem neonatalne timektomije kod miševa. U isto su vrijeme i druge grupe, ukljueujuai Gooda i njegovu grupu u Minesoti, kao i Warnera u Melburnu, izueavali ulogu timusa. Njihova su poeetna zapažanja i ispitivanja otkrila u cjelini novo polje celularne osnove kooperacije aelija odgovornih za celularnu i humoralnu imunost, T-lifocita
porijeklom iz timusa i B-limfocita porijeklom iz koštane srži.
Tokom posljednjih decenija pojavile su se nove grane imunologije:
(1) Imunopatologija je dala važne doprinose našoj zalihi znanja i eak ponudila nove terapijske pristupe. Izueavanja patoloških procesa su nam, na mnogo naeina, pomogla da razumijemo normalne procese,
npr. izostanak plazma-aelija kod djece sa hipogamaglobulinemijom.
(2) Imunogenetika obuhvata izueavanje redoslijeda aminokiselina imunoglobulina, antigena histokompatibilnosti, genetskih biljega imunoglobulina kao i odsustva imunskog odgovora na izvjesne antigene kod odre?enih sojeva životinja (Benacerraf, Sela i drugi). Ovo doprinosi našem razumijevanju prenosa genetske informacije i položaja na hromozomima lokusa koji kontrolišu antigene tkivne podudarnosti.
(3) Tumorska imunologija i imunohemijska analiza sastojaka razlieitih humanih i životinjskih tumora i leukemienih aelija su vea razjasnili nekoliko važnih pitanja. Ona ukljueuju: odsustvo raznih normalnih sastojaka na aelijama tumora; pojavu antigena koji su normalno prisutni samo u vrijeme fatalnog razviaa (Abelev; Tatarinov, Gold, Burtin i drugi) ili pak u tkivima razlieitim od onih u kojima se tumor razvio; postojanje neoantigena u nekim tumorima. Ovo posljednje podrazumjeva da su aelije stekle novu genetsku informaciju koja može zavisiti od unošenja dijela virusnog genoma u aeliju. Postoji nada da ae intenzivna proueavanja dati djelotvorne oblike imunoterapije tumora, ukljueujuai leukemije.
(4) Transplantacijska imunologija potekla je iz rada na steeenoj toleranciji. S obzirom na to da odbacivanje transplantata predstavlja imunološki fenomen koji pretežno zavisi od timusa, koriste se kao imunosupresivni agensi hemijske supstancije i antitimocitni imunoserumi. Važne su informacije dobivene kod ljudi i miševa iz proueavanja antigena tkivne podudarnosti. Prisustvo ovih antigena na leukocitima je omoguailo tipizaciju histokompatibilnosti (Dausset, Snell, Rapaport, 1958). Stvoreni su me?unarodni centri za tipizaciju histokompatibilnosti kod eovjeka s ciljem utvr?ivanja tkivne podudarnosti izme?u tkiva namjenjenog transplantaciji (obieno bubreg) i primaoca. Nedavno su otkrivene izazovne združenosti nekih HLA-fenotipova i podložnosti otpornosti imunskim bolestima.
(5) Imunološki poremeaaji. Izueavanje imunoloških poremeaaja se pojavilo kao posebna disciplina koja se odnosi na imunodeficijencije kako širokog spektra tako i antigen-selektivnu imunu terapiju ovih poremeaaja.
(6) Imunohemija. Poeev od rada Lienera (1953) i Grabara sa saradnicima (1955), imunohemijski metodi se koriste u biljnoj fiziologiji, patologiji i u poljoprivrednoj industriji.
Razvoj tehnika i instrumenata
Sticanje novih nauenih informacija je historijski povezano sa metodološkim napretkom podrazumijevajuai razvoj novih tehnika ili instrumenata. Savršenost Leeuwenhoekovog mikroskopa bila je važna za Pasteurov rad u bakteriologiji i za Meenikovljeva izueavanja fagocitoze. Uvo?enje hemijskih metoda je odigralo glavnu ulogu u Landsteinerovim temeljnim izueavanjima imunološke specifienosti. Docnije je metod kvantitativne imunoprecipitacije, opisan od Heidelbergera i Kendalla (1953), bio od izuzetne važnosti za razvoj moderne imunohemije. Uvo?enje fiziekih ili fiziekohemijskih metoda kao što su ultracentrifugacija (Svedberg i Pedersen, 1939), ultrafiltracija kroz membrane sa porama stupnjevite velieine (Elford, Grabar, 1930-1937), elektroforeza u teenoj sredini (Tiselius, 1937), filtracija preko apsorpcionih kolona, naroeito Sephadexa i slienih materijala (Porath, 1950), elektronska mikroskopija, obilježavanje radioaktivnim izotopima, imunofluorescencija, kao i mnogi drugi tehnieki napreci omoguaili su otkrivanje potpuno novih oblasti istraž
